Zvijezde

James Scoonie Penn: Bitan i dinamitan

U Ciboni su godinama treneri odlazili preko Velike bare po centra, a vraćali se s playmekerom, ili u najboljem slučaju bekom ili krilom. I Penn spada u tu priču, visina od 179 cm nije baš košarkaška. No, Scoonie je u Hrvatskoj bio već poznat kada je stigao u Cibonu. Lani je naime dobio trofej Goodyear koji dodjeljuju Sportske novosti za najboljeg igrača lige po ocjenama trenera, jer jedna utakmica njegovog tadašnjeg kluba C. zvezde nije odigrana zbog ubojstva predsjednika SiCG, a on je zaostajao za prvoplasiranim Stipom Šarlijom tek bod.

Scoonie se prvi puta spominje u ciboninom Tornju dolaskom Nevena Spahije za trenera, on ga je skautirao i pratio, tada još kao Sagadinov pomoćnik. Scoonie, rođen 9. siječnja 1977. u New Yorku, promijenio je već nekoliko klubova. Nakon Sallem High School prešao je na Boston College, igrao u NCAA prvenstvu za Ohio State University dvije sezone, s vrlo ujednačenim prosjekom (13,2 poena u sezoni 1995/96. i u drugoj 13.1 za Boston te u sezoni 1998/99. 16.9 i u drugoj 15.6 za Ohio). Nakon četverogodišnjeg školovanja odlazi u Europu, najprije u Trst, u sezoni 2000/01. (17,3 poena i 3 asista), zatim u Virtus Bolognu (11,7 poena i 2,1 asista u 9 utakmica) u sezoni 2001/02. u kojoj nastupa i u NBDL ligi za momčad Altitude. Prošle sezone igrao je u C. zvezdi, uz prosjek od 15,9 poena i 4 asistencije.

Od trofeja, uz onaj SN, ima i priznanje za novaka godine 1996., potom MVP u diviziji Big East 1997., igrač godine u diviziji Big Ten 1999., izabran u prvu petorku Big Ten 2000. godine, kada je i draftiran za Atlanta Hawkse kao 57. pick.

Odlikuje ga iznimna brzina, dobro baratanje loptom te momčadski duh, iako mu niti soliranje, kao tamnoputom playmakeru, nije strano. Radišan i omiljen kod suigrača i trenera, plijeni pažnju svuda. Tako je privukao pažnju i snjiežne kraljice Janice Kostelić s kojom se druži i koja zbog njega dolazi na Cibonine utakmice. Trenutno je ozlijeđen, dijagnoza je stres-fraktura, nešto što ga muči već nekoliko sezona. Voli jesti lazanje i piti - cognac, uz omiljeni film Scarface. Uzdravlje.

Slaven Rimac : Ubojica dječjeg lica

Slaven (19.12.1974.) je dijete Cibone, jedan od posljednjih pravih izdanaka njezinog podmlatka. Mada je zapravo prve korake napravio u Dubravi. Sportska obitelj definitivno, otac Matan bio je veliki igrač i još uvijek trener u Švicarskoj, a podatak da ženski košarkaški Kup Hrvatske nosi ime Ružica Meglaj Rimac dovoljno govori sam za sebe o majci. Također, i brat Davor veliki je igrač, osvajač NCAA prvenstva s Arkanzasom, kasnije igrač Zagreba, trenutno košarkaški gastarbajter u Švicarskoj. Nakon 4 sezone u Ciboni, od 1994. do 1998. odlazi kod bivšeg trenera Jasmina Repeše u turski Tofas, s kojim osvaja u dvije sezone dva kupa i jedno prvenstvo, i to kao prva momčad izvan Istanbula, što je bilo ravno senzaciji. Kao što je bila i senzacija nakon toga brzo gašenje kluba jer je gazda 'zatvorio pipu'. Prve godine u Antaliji imao je prosjek od 16 poena po utakmici. Među Vukovima je prije toga svake godine bio prvakom Hrvatske, a još 1992. bio je i juniorski prvak Hrvatske i MVP prvenstva.

Poslije Turske odlazi u Joventut (13,9 poena po utakmici), godinu dana kasnije u Milano (11,7 poena), no tu je igrao manje zbog operacije zgloba. Ahilova tetiva mogla bi se zvati i Rikijeva. U Cibonu se vratio prošle sezone, sa 14,1 poenom po utakmici i prvi puta u karijeri značajnijom učinkom asistencija, 3,5 po utakmici. Izraziti koš-geter, ubojica dječjeg lica, maestro kojeg bi mnogi treneri željeli vidjeti kod sebe. Zamjeraju mu nedovoljan angažman na treninzima, slabije igranje obrane, iako on sam kaže da je to voljni momenat. Pije mineralnu, voli tjesteninu, a od svega najviše obožava more i ronjenje na Hvaru. Kao neostvaren san ističe olimpijsku medalju, iako su ga i na ostalim reprezentativnim akcijama izbornici često izostavljali. Otpao je tako kod Božića za EP u Francuskoj '99., kod Spahije u Švedskoj '03. Vidljivu ljutnju nije pokazivao, jer je Riki jednostavno takav. Dobar dečko, pomalo ironičan i ciničan, fino odgojen. A na terenu ubojica dječjeg lica.

Josip Sesar: Jordan iz Mostara

Rođeni Mostarac (17.1.1978.), kao i Dražen Dalipagić, još jedan poznati letač ispod obruča. Nakon KK Koš otisnuo se u hrvatsku, poznata je priča o dolasku u Split u kojem nisu prepoznali njegovu genijalnost, pa je preko rođaka stigao u Zagreb. Pepsi Božić iz Trnskog bio je brži od Cibosa, u Zagrebu je Joža proveo punih pet sezona, iako je posljednja bila mučnenje i za njega i klub. Sezonu prije, 1998/99. imao je 22,8 poena po utakmici, i 1.5 asistencija, godinu prije 22,1 poena i 1,9 asista. Dobitnik trofeja SN za najboljeg igrača Hrvatskog prvenstva.

Prelaskom u Cibonu prosjek se smanjuje, no u trećoj sezoni, 2001/02. još je uvijek respektabilnih 18,4, uz 3,9 asista. Godinu dana odradio je i u Splitu CO, za 20,1 poena i 3,3 asista, ali i onaj trofej koji Vukovi nisu lani osvojili, naslov prvaka Hrvatske. Ima dakle prvensvo i Kup Hrvatske s Cibosima 2001. i 2002, te sa Splitom 2003. Osvojio je i zlato na juniorskom EP 1996. na kojem je bio izabran za najboljeg igrača. MVP je domaće lige u sezoni 1996/97.Nakon odlaska iz Splita dugo je lutao, od NBA kampova preko Rusije, Italije, da bi se konačno skrasio nakon što je sezona već počela u Ciboni, kao zamjena za tada ozlijeđenog Rimca. Najomiljenije jelu su mu kolači, što govori dosta i o njegovoj prehrani kojom su se mnogi (nedovoljno) bavili, a kao najneugodnijeg suparnika ističe - sebe. Što je velika istina. Talenat koji se rijetko viđa, igrač koji sam može riješiti susret, nevjerojatan osjećaj za koš, briljantna tehnika, no često podložan ozljedama, uz epitet koji ga prati da ne voli trenirati. Ali ga zato publika voli, jer ima ono 'nešto', nije samo jedan u nizu imena i brojeva ...

Marko Popović : Cibonino dite

Njegov je otac Petar ostao do dana današnjeg upamćen u Ciboni, jer je Zadar upravo ponajviše zahvaljujući njemu osvojio prvenstvo bivše države 1986. godine, kada su Vukovi bili na vrhuncu slave. U trećoj i odlučujućoj utakmici u Zagrebu pobijedilo je zadarsko srce, dok se banket za tko zna koliko stotina ljudi hladio u klupskim prostorijama ...

Mali je Marko debitirao u momčadi iz Jazina u sezoni 1998/99. a 2000/01. odradio godinu i na Sauthern Idaho, u drugoj NCAA diviziji. Slijedi povratak u Zadar, osvajanje lani trofej Goodyear u Ljubljani te ugovor vrijedan 1,5 milijuna dolara (trogodišnji) s Pamesom iz Valencije. No, nije se naigrao, pa je i klubu bilo stalo uhljebiti ga negdje do početka slijedeće sezone. Htjeli su Euroligu, Ciboni se baš tada ozlijedio Penn i posao je zgotovljen u tjedan dana, za navudnu plaću od 12.000 eura. Cibona je za zvijezdu dobila zvijezdu, a Pamesa ideju da ga iskoristi kao što je ne tako davno Maccabi iskoristio posudbu Vujčića u ASVEL, koji je nakon te posuđene sezone postao stožerni igrač Izraelaca.

Mali je Marko od kada zna za sebe negdje po dvoranama, uostalom uz oca gledao je i najbliže rođake, Komazeca i Gregova. A tu su i braća blizanci, Ivan i Luka, također inficirani košarkom. Tata je na zalazu karijere prešao u zagrebački Benston, a mali Marko odradio četiri godine omladinskog pogona u Ciboni. Otišao je tata iz Zagreba, i Marka je uhvatila nostalgija i najlogičnije rješenje bio je povratak u rodni Zadar.

Odradio je sjajno i EP za juniore 2000. godine u svom gradu, tu je pokazao da je i Francuz Tony Parker samo igrač od krvi i mesa. Parker je čak jednom u NBA ligi izjavio nešto poput, "jesam dobar, ali ima tamo u nekom Zadru jedan mali bolji od mene..." Parker je nakon EP otišao u NBA, u San Antonio, Marko na High School.

Igrač je kojeg je teško zauzdati, kada uđe u seriju trica može pogoditi i iz svlačionice, no ima i dana, kao nedavno u Ciboni, kada je šut 0-10. Od šuta se živi, ali i pogiba, deviza je koja tako dobro stoji uz njega. Play neviđene energije, volje za treniranjem, ali još uvijek bez pravog iskustva. Kaže da mu je najveći gušt "dobiti Cibonu ili Zvezdu", a kao najveću pobjedu spominje "pobjedu nad juniorskom reprezentacijom Jugoslavije kada sam ubacio 33 poena". Emotivac, kao i mnogi Mediteranci, ljubitelj publike koja voli igrače s personalityem. Pred njim je velika karijera.