Povijest

Radničko naselje Železnik, predgrađe Beograda, dom je košarkaša Reflexa, koji su nedavno napravili najveći uspjeh u povijesti kluba, plasmanom u završnicu ULEB Kupa. Pobijedili su Joventut, španjolsku momčad iz Badalone (pored Barcelone), i tako dobili "bitku za predgrađe". Stari Kontinent odavno ima "grad košarke" (Bologna), "zemlju košarke" (SiCG) i "hram košarke" (dvorana "Palaverde" u Trevisu). Popularne "pantere" su sada na mapi ucrtale Železnik kao "košarkaško predgrađe Europe".

Košarkaški klub Reflex se 1995. godine, pod imenom FMP Železnik, prvi puta plasirao u elitni rang klupskog natjecanja SiCG i od tada ga nije napustio. Zanimljivo, baš tih godina su se opet, nakon skoro dva desetljeća, u "magičnom pravokutniku" spojili putovi trenera Boška Đokića i prvog čovjeka kluba dr Nebojše Čovića, uglednog biznismena i sportskog radnika, donedavno i potpredsjednika Vlade Republike Srbije. U drugi polovici sedamdesetih godina XX. Stoljeća isti je bio dvojac, na istom mjestu i u istom klubu, ali u drugačijim ulogama. Đokić je bio mladi trener u usponu, Čović perspektivni playmaker i kapetan (punih 11 godina). Momčad je tada trenirala na otvorenim terenima OŠ "Braće Jerković", gde je dva desetljeća kasnije izgrađena dvorana FMP Železnika, za mnoge poslednjih godina neosvojiva tvrđava.

U prvom periodu postojanja, pod imenom IRL Železnik, seniorska momčad Reflexa je prošla nekoliko rangova natjecanja, od Beogradske zone, preko Druge i Prve, do Jedinstvene srpske lige. I pored ogromnog entuzijazma ljudi u klubu, i podrške navijača koji su ih pratili i na gostovanjima, 1986. momčad je istupila iz daljeg natjecanja zbog nedostatka sredstava kojima bi se platio visoki najam zakupa dvorane.

Zahvaljujući Akcionarskom društvu FMP iz Beograda, klub je ponovo aktiviran 1991. godine, pod imenom FMP Železnik. Do već spomenute 1995. i promocije u društvo najboljih, "pantere" su u duhu svog nadimka preskakale sve prepreke i, rang po rang, dogurali do klupske košarkaške elite zemlje službenih svjetskih prvaka. Iako su mu mnogi predviđali strmoglavi pad nakon munjevitog uspona, Reflex je nastavio izrastati u stabilan i izuzetno organiziran klub, danas po mnogo čemu ispred velikih beogradskih košarkaških institucija iz Humske (Partizan) ili s Malog Kalemegdana (Crvena zvezda).

Na prvi trofej u Železniku se čekalo do 1997. Finalni turnir Kupa Jugoslavije se igrao u Nišu, mjestu na kojem će se "pantere" proslaviti i 2003. Nakon lagane pobjede nad Iva Zorka Pharmom iz Šapca u polufinalu, uslijedila je borba s Partizanom. Izabranici trenera Momira Milatovića su izvojevali veliki trijumf - 105:92, najviše zahvaljujući Goranu Boškoviću, tada kapetanu Reflexa koji je proglašen za MVP igrača finalnog turnira. Šest godina kasnije pehar Kupa Radivoja Koraća kraj Nišave, u dvorani "Čair", podigao je kapetan Goran Nikolić. Momčad je s klupe predvodio sadašnji strateg Vlado Đurović koji je do velikog uspjeha stigao iako je na kormilu u tom trenutku bio tek nepunih mjesec dana.

Reflex je bio najbliže osvajanju titule prvaka SiCG 1998. godine kada je od Crvene zvezde izgubio finale play offa. Preije toga je u polufinalu eliminirao Partizan čija je generacija asova, tada predvođena Dejanom Tomaševićem i Predragom Drobnjakom, samo nekoliko tjedana prije toga igrala na Final Fouru Eurolige. Pantere su do finala play offa stigle i lani, ali su ih crno-bijeli "pomeli" u finalnoj seriji sa 3-0.

Uvertira za ovogodišnji veliki uspjeh na euro-sceni napravljena je lani, kada je Reflex u ULEB kupu, u natjecanju po skupinama, bio najuspješniji sudionik sa skorom od devet pobjeda i samo jednim porazom. Pod vodstvom trenera Ace Petrovića koji je nekoliko sezona sa dosta uspjeha radio u Železniku, momčad je zaustavljena u četvrtfinalu upravo od Joventuta kome su godinu dana kasnije naplaćeni "dugovi" s kamatom.