|
Trener - Zmago Sagadin
Tko je Zmago Sagadin? Još uvijek se pita prosječni Beograđanin, iako je poznati ali ćudljivi strateg stanovnik prijestolnice Srbije i Crne Gore već dvije godine. Odgovora je mnogo: trener Crvene zvezde, trofejni stručnjak koji je Olimpiju ucrtao na europsku košarkašku mapu, neumorni radnik, veliki bard europske košarke, ako pitate Bogdana Tanjevića, ali bi zlonamjerni rekli i 'nadobudni Slovenac'. Odgovor je negdje između.
Jedno je sigurno, košarka je njegova religija, i to 'bukvalno'. O tome najbolje govori anegdota iz vremena kada je Olimpiju doveo do Final Foura Eurolige u Rimu.
U programu je bilo predviđeno da odemo na prijam kod Pape. Početak je kasnio tri sata, pa sam povukao momčad jer smo morali na trening. Nastala je velika polemika u Sloveniji, mnogi su me osudili. Neki igrači su se također naljutili. Meni je to bila jedina prava odluka - uvijek je red, rad i disciplina na prvom mjestu. Trening je moja svetinja, i svakog tko je pravi profesionalac. Igračku karijeru je okončao prije nego što je zaista i počela.
Već sa 19 godina 'kuburio' sam s ozljedama, ubrzo morao na čak tri operacije. Previše sam zavolio košarku da bih je ostavio pa sam sa 22 godine uplovio u trenerske vode. Prva momčad mi je bila Celje, gde je većina igrača bila starija od mene. Nakon sedam godina otišao sam u veći klub - Maribor, pa poslije četiri godine u Olimpiju. Vodio sam "zmajčeke" 16 godina, jednu sezonu između bio i na kormilu Splita (1995/96). Raspad SFRJ je doveo sve klubove njene bivše lige, po mnogima najjače u Europi, na raskrižje.
Najteže je bilo Olimpiji koja je imala dva izbora - ili kompenziranje bivše lige SFRJ sudjelovanjem u europskim natjecanjima, ili vraćanje u amaterske vode. Morali smo preko noći napraviti europsku Olimpiju. Posla smo se prihvatili Rado Lorbek i ja, od 1991. do 1994. Vrlo teška godina je bila po početku rata, jer smo morali igrati u Italiji, točnije talijanskoj Goriziji i Udinama. Ipak, uspjeli smo, probili se i podigli rejting. Za "zmajčeke" me veže najznačajniji rezultat, čak 24 osvojene titule. Ipak, došlo je do "zamora materijala".
Previše sam dugo bio u Olimpiji, obično su treneri 4-5 godina u klubu. Ja sam se nakon 16 godina zasitio Olimpije, ali i ona mene. Sloveniji je bio pun kufer Sagadina. Napravili smo mnogo za taj dugi period, postavili klub na zdrave i jake osnove, i pomogli da se razviju druge košarkaške sredine: Laško, Kopar i Maribor. Princip je bio jednostavan: okrenuli smo se selekciji talenata po istočnoj Europi, stvarali igrače u svojoj školi, i kasnije ih prodavali. Ti novci su činili trećinu budžeta kluba. Druga trećina je bila od prodaje ulaznica, jer je interes bio veliki a cijena oko 25 eura. Kruna rada je bilo potpisivanje ugovora s Euroligom, znao sam da više od toga ne može. Zato sam lako prelomio da napustim Olimpiju. Ostala mi je velika satisfakcija za rad u njoj, jer kada sam lani analizirao Euroligu, izbrojao sam 27 igrača koji su prošli moju školu. Na to sam jako ponosan. Mnoge je začudio dolaskom na Mali Kalemegdan u srpnju 2002. pogotovo što je ranije bio na listi želja Reala (72 sata od potpisa), tražio ga je i Milano, ali nije pristao. Uz Zvezdu u isto vrijeme zvao ga je Skipper.
Sve sam dogovorio sa Skipperom prije Zvezde. Bio sam na raskrižju: da li da napadnem Euroligu s Bolonjezima i ubijem se od posla, ili da idem u klub koji ima ime i malo toga još u tom trenutku. Vidio sam potencijal u ljudima iz Uprave, koji žele vratiti staru slavu. Prelomio sam u posljednjem trenutku, 22. srpnja izabrao sam Zvezdu i nisam pogriješio. Stigao je prekasno da bi napravio više u prvoj sezoni, već u drugoj je s izabranicima podigao pehar Kupa Radivoja Koraća u Novom Sadu.
Prve godine nisam sudjelovao u selekciji, samo sam odabrao strance koji su potom bili u prvom planu. Sada je drugačije, jer igramo bez stranaca, što je svakako u interesu srpske košarke. Moja je filozofija da se stranac dovodi samo kada imaš rupu koju ne možeš popuniti domaćim igračem. Zvezda prije dvije godine nije uopće imala igrače, a u ovom trenutku ima viška. Potencijal je veliki, ali nedostaje infrastruktura. Problem je što mnoštvo mladih igrača imaju na raspolaganju samo dva koša u "Pioniru", sat i pol prije i poslije podne. Tri momčadi koriste dvoranu: OKK Beograd, Partizan i Zvezda. Tako ne ide. Pod hitno se mora projekt dvorane izvesti u djelo, bila je ideja da to bude kod stadiona "Marakana", a sada se pojavila druga lokacija. Bez dvorane nemamo ni minimalne uvjete za razvoj vrhunskih igrača. To Zvezda mora riješiti, inače nema nikakve priče o uspjehu u Europi. Sagadin je jedan od osnivača i začetnika Goodyear lige, s Radom Lorbekom. Zvezda će drugu godinu uzastopno igrati Final Four regionalnog natjecanja.
Goodyear liga je lani bila spas za Crvenu zvezdu jer nije igrala Europu. Tu je ostvarila kontakt s europskim klubovima, bio je to putokaz za naprijed. Ove godine je liga puno jača, izborili smo plasman u ULEB kup što je od nemjerljivog značaja. Goodyear liga nam je osnovno natjecanje, kroz koje smo skupili puno poena i u medijima, jer se priča o nama. Final Four je sličan Kup natjecanju, igra se jedan susret gdje favorit obično ne pobjeđuje. Favorit je Cibona jer igra u svojoj dvorani.
Goodyear ligu vidi kao projekt koji raste i razvija se.
Prije ili kasnije bilo je jasno da će doći do razdora izmeđi FIBA-e i ULEB-a, jer FIBA nije imala apsolutno nikakav kontakt sa svijetom bussinesa. Što se tiče menadžerskog dijela također, marketinški dio je također bio jako zapostavljen. Tako je i nastao ULEB, sa zdravim konceptom, čiji je Goodyear liga sada dio, koji vezuje svijet bussinesa i vrhunskog sporta. Veća je zarada klubova i podignuta je kvaliteta u svakom pogledu. Po raspadu bivše SFRJ, Lorbek i ja smo često bili u FIBA-i i našli plan po kome bi se zemlje koje nemaju mogućnost održati visoku kvalitetu natjecanja trebale ujediniti. Kada sam vidio da matična organizacija podržava takvu ideju odlučili smo se da to podržimo nakon smirivanja situacije na prostorima bivše SFRJ. Znali smo da je to jedno vrijeme bila najjača liga u Europi, uvijek među prve tri najmanje. Proizvela je vrlo kvalitetne igrače i trenere, tako da je već s tog aspekta bilo pametno krenuti u realizaciju čim se steknu uvjeti. Možda smo koju godinu prerano krenuli, ali sada se to ispostavilo kao dobro. Pokazalo se kroz ove tri sezone da liga ima budućnost. Za koju godinu će Goodyear liga dobiti mjesto u Euroligi i to će biti trenutak krajnjeg sazrijevanja natjecanja. Uporedo će projekat "Europska Zvezda" ući u završnicu.
Ako se izgradi dvorana o kojoj sam pričao, najverojatnije ću završiti karijeru u Zvezdi. Bez toga, malo ću napraviti. Teško, ali nije nemoguće, da Zvezda uđe u Euroligu, i da juriša i osvoji je za jedno 4 godine. Partizan je primjer da SiCG se ne može ravnopravno nositi s klubovima Eurolige. Tako bi se i mi proveli dogodine ako se plasiramo u Euroligu. Bio bi to korak naprijed, ali nemamo kvalitetu za vrh Eurolige. Nekoliko najjačih igrača svake sezone napušta klubove odavde, osipa se kvaliteta.
Sagadin polako razmišlja o silasku s košarkaške pozornice.
Već sam 30 godina u košarci, možda je to i previše. "Magična igra" mi je mnogo uzela na početku karijere, ali mi je potom višestruko vratila. To je život - dobiješ koliko daš. |