Povijest

Blistava povijest uspjeha, bogata riznica trofeja, godine uspona i padova, veliki broj asova koji su učili košarkašku abecedu pod zidinama Malog Kalemegdana, fanatična odanost navijača, veličina ... Sve je stalo u dvije riječi - Crvena zvezda.

Temelje srpske košarkaške institucije postavio je Nebojša Popović, čovjek koji se uz Borislava Stankovića, Aleksandra Nikolića i Radomira Šapera smatra ocem jugoslavenske košarkaške škole. Popović je bio tvorac košarkaške sekcije Sportskog društva Crvena zvezda, osnovanog 5. ožujka 1945. godine. Beograd je još bio progonjen duhovima rata, i stvarati košarkaški klub bio je misionarski posao, koji je zahtijevao puno odricanja, entuzijazma i vizije. Popović je imao sve, s ostalim igračima prve generacije kluba sudjelovao je u radnim akcijama preuređenja teniskih terena kluba "Bob" na Malom Kalemegdanu u košarkašku arenu koja je postala svetište jugoslavenske košarke.

U prvoj sezoni natjecanja osvojen je šampionski pehar. Ostao je u vlasništvo crveno-bijelih punih 10 sezona, Nebojša Popović je bio trener u cijeloj dekadi dominacije Zvezde i najbolji igrač momčadi od 1946. do 1951. Družina koja je suvereno vladala scenom u osvit rađanja "magične igre" u nas, ostat će zapamćena po virtuoznosti Geca, inovacijama Andrijaševića, koš-geterskom umijeću Demšara, i upornosti Kalembera, koji se veselio osvajanju 9 od 10 naslova. Popović je bio "alfa&omega" kluba, "spiritus movens" koji je svoj neumorni stvaralački rad nastavio i na klupi reprezentacije bivše Jugoslavije.

I kada je svrgnuta s trona, Zvezda je godinama ostala u vrhu. Više nije bila nedodirljiva, ali su na 'Kališu' i dalje rasle generacije poznatih asova. Vojska vjernih navijača je rasla, crveno-bijela boja izrasla je u kult kome se navijači pod imenom 'Delije' klanjaju uvijek kada se zaori pjesma u "Pioniru". Kada je 1960. za Crvenu zvezdu debitirao Vladimir Cvetković, klub je ubrzo dobio novog lidera, igrača ekstra-klase koji je bio vjesnik novih uspjeha i trofeja.

Bio je čak osam puta najbolji strijelac momčadi u sezoni, a u zenitu svoje karijere predvodnik i kapetan čuvene momčadi u kojoj su najveći pečat ostavili Zoran Moka Slavnić, Dragan Kapičić, Ljubodrag Duci Simonović i Dragiša Vučinić, godinama i uzdanice tadašnje reprezentacije. Osvojili su dvije šampionske titule 1969. i 1972, Slavnić i Kapičić su se veselili i osvajanju Kupa Jugoslavije 1973. i 1975, kao i jedinom europskom trofeju u riznici - Kupu Kupova 1974. Mnogi smatraju da je njihova generacija mogla više, ali i da je Zvezdi dala mnogo, posebno na imidžu, jer je sa sobom nosila šarm beogradskih ulica i Malog Kalemegdana, naravno i prelijepu igru koja je punila dvorane širom tadašnje SFRJ.

Kao i u svakom klubu, bilo je dobrih i loših vremena, osamdesete su tako bile godine frustracija na Malom Kalemegdanu. Iako je Zvezda i tada imala momčad za svaki respekt, čija kvaliteta nikada nije bila sporna, uvijek bi se našao netko bolji: prvo Šibenka, pa Bosna, Cibona, Zadar, Partizan, na kraju strašna Jugoplastika. Raspad SFRJ i sportske sankcije prema Jugoslaviji učinile su da Europa ne vidi na djelu generaciju koja je 1993. i 1994. osvojila šampionske titule. Imale su za navijače posebnu težinu, jer su izvojevane u direktnim dvobojima s vječitim rivalom Partizanom. Predvodnik je bio Saša Obradović, uz rame su mu bili Nebojša Ilić i Aleksandar Trifunović, koji su danas važan dio projekta "Europska Zvezda" kao klupski čelnici. Posljednja "zvjezdica" zasjala je 1998. kada je zasluge za pehar nosio i današnji prvi as momčadi Igor Rakočević. Momčadi je tada za dlaku izmakao i trofej Kupa Radivoja Koraća u infarktnom finalu sa Mashom iz Verone.

Uslijedile su sezone velikih previranja i problema, u kojima su igrači često napuštali klub ogorčeni. Mnogi od njih su kasnije postali vrhunski asovi, ali u drugim momčadima. Zvezda je stala na noge 2001. godine kada je klub preuzela mlada i ambiciozna Uprava koja je reorganizacijom i svježim idejama unijela pozitivne i korjenite promjene. Projekt oporavka Zvezde i njenog povratka u košarkašku Europu gde joj je uvijek i bilo mjesto povjeren je iskusnom slovenskom treneru Zmagi Sagadinu. Stvorena je dobra baza mladih igrača od kojih se očekuje da dugo godina budu oslonac momčadi, obnovljen je rad s mlađim kategorijama iz kojih je Zvezda uvijek crpila svježu krv. Kao dokaz da je klub na putu oporavka i uspona stigla je i titula pobjednika Kupa Radivoja Koraća (nekadašnji Kup Jugoslavije) u prosincu prošle godine u Novom Sadu.

Drugim uzastopnim sudjelovanjem na Final Fouru Goodyear lige Zvezda je osigurala ponovni izlazak na euro-scenu, ali će u Zagrebu od 16. do 18. travnja tražiti puno više. Crveno-bijeli dres svakog obvezuje na pobjedu i trofeje, kao što Zvezdin Sjever uvijek kada ljubimci gube pjeva: "Hoćemo srce na teren". Tako bi želio i Nebojša Popović.